Katedra za solo pevanje
Fakulteta umetnosti u Nišu

Centar FU-a za doživotno učenje

Koordinatori:	Mr. Katarina Simonović Ivanković, redovita profesorica
	Mr. Saša Arsenkov, docent

Završni koncert

polaznika majstorskog tečaja

dr. Berislava Jerkovića

…

Nedjelja, 12. studenoga 2023. u 19 sati

Koncertno-izložbeni prostor Fakulteta umetnosti

Adriana Lecouvreur je opera u 4 čina, premijerno izvedena 06.11.1902. godine u Milanu. Libreto na talijanskom jeziku napisao je Arturo Colautti, na temelju istoimene francuske tragedje Ernesta Legouvéa i Eugènea Scribea, čija radnja se bavi životom čuvene francuske glumice Adriane Lecouvreur (1692.-1730.) i njenim ljubavnim skandalima.

Iako je mogla imati muškarca koga god poželi, Adriana se zaljubljuje u Maurizija. Maurizio je, međutim, ljubav obećao princezi de Bouillon. Između suparnica dolazi do sukoba, koji završava smrću Adriane.

• Ecco: respiro appena

"Evo, jedva dišem" je arija Adriane iz 3. scene 1. čina u kojoj opisuje svoje duševno stanje i predviđa svoju smrt. Trajanje arije je oko 3,5 minute.

"Figarov pir" (Le nozze di Figaro) je komična opera (opera buffa) u 4 čina, premijerno izvedena 01.05.1786. godine u Beču. Talijanski libreto napisao je Lorenzo Da Ponte prema komediji La Folle Journée ou Le Mariage de Figaro (Figarova svadba ili Ludi dan) iz 1778. godine francuskog dramaturga Pierrea Beaumarchaisa.

Beaumarchais je napisao trilogiju Le roman de la famille Almaviva (Roman porodice Almaviva) koja se sastoji od tri komedije u kojima su glavni junaci grof Almaviva, Rosina (kasnije grofica Almaviva) i Figaro. U prvoj komediji (po kojoj je Rossini skladao operu "Seviljski brijač") majo Figaro pomaže grofu Almavivi da oženi Rosinu. U drugoj komediji, Figarovom piru, Figaro je Almavivin sluga i želi oženiti Susannu, sluškinju grofice Rosine, ali da pritom natjera grofa da se odrekne prava prve bračne noći, u čemu, naravno, i uspjeva.

• Deh, vieni, non tardar

"Ta dođi, ne oklijevaj" (Deh, vieni, non tardar) je arija Susanne iz 10. scene 4. čina, u kojoj Susanna poziva Figara da uživaju u ljubavi. Trajanje arije je oko 4,5 minute.

"Don Giovanni", odnosno punim imenom "Kažnjeni razvratnik, ili Don Giovanni" (Il dissoluto punito, ossia Il Don Giovanni) je komična opera (opera buffa) u 2 čina, premijerno izvedena 29.10.1787. godine u Pragu. Talijanski libreto napisao je Lorenzo Da Ponte.

Don Giovanni je talijanski oblik imena Don Juan [Don Huan], čuvenog španjolskog literarnog zavodnika i razvratnika, kod nas poznatog kao "donžuan" prema francuskom izgovoru imena. Njegov sluga Leporello u ariji Madamina, il catalogo è questo (Gospođo, popis je sljedeći) u 3. sceni 1. čina Dona Elviri nabraja 2065 osvajanja Don Giovannija. U skladu s tom reputacijom, Don Giovanni pokušava osvojiti Zerlinu koja sa svojim zaručnikom Masettom sprema vjenčanje.

• Là ci darem la mano

U IX. sceni prvog čina u recitativu Don Giovanni obrlaćuje Zerlinu obećavajući joj brak i život bolji od seoskog. Slijedi duetino Là ci darem la mano (Tamo ćemo si dati ruke). Ona mu ne vjeruje i dvoumi se, ali Don Giovanni je uporan i slama joj otpor... Trajanje dueta je oko 3 minute.

Così fan tutte, ossia La scuola degli amanti (Tako čine sve, ili Škola za ljubavnike) je komična opera (opera buffa) u 2 čina, premijerno izvedena 26.01.1790. godine u Beču. Libreto je napisao Lorenzo Da Ponte.

U centru radnje su dva para, časnici Ferrando i Guglielmo, i njihove zaručnice, sestre Dorabella i Fiordiligi. Momci se u krčmi hvale kako su vrle i vjerne. Don Alfonso, stariji filozof, tvrdi kako žene ne mogu biti vjerne i kladi se s njima da će to dokazati, te uz pomoć Despine, sluškinje sestara, priprema spletku: Ferrando i Guglielmo će glumiti da idu u rat, a zatim se vratiti maskirani u Albance i salijetati Dorabellu i Fiordiligi, pritom ih zamijenivši, dok ne pristanu udati za njih. Prije vjenčanja otkrivaju spletku...

• Donne mie, la fate a tanti

"Drage moje, to radite mnogima" (Donne mie, la fate a tanti) je arija Guglielma iz 2. scene 2. čina. Nakon što je osvojio Ferrandovu zaručnicu Dorabellu, Guglielmo komentira nevjerstvo žena i izjavljuje da žene koje se prema muškaricma tako loše ponašaju zaslužuju da se njihovi lubavnici žale. Trajanje arije je oko 3 minute.

"Rusalka" je opera u 3 čina, premijerno izvedena 31.03.1901. u Pragu. Libreto je napisao Jaroslav Kvapil prema bajkama Karela Erbena i Božene Němcove.

Rusalke su vodene vile iz slavenske mitologije. Predstavljene su kao sirene ili mlade djevojke duge, raspuštene kose. Obitavaju u rekama ili jezerima. Noću izlaze na proplanak, plešu i pjevaju. Ako ih pritom netko vidi ili čuje njihovu pjesmu, odmah zanijemi, ili ga ubijaju glasnim smijehom.

U operi je Rusalka kći Vodenjaka, koja se zaljubljuje u princa i želi postati ljudsko biće. Vještica Baba Jaga (Ježibaba) joj pomaže u tome, Rusalka dobiva ljudsku dušu, uz uvjet da postaje nijema i gubi besmrtnost, a ako joj ljubav ne bude uzvraćena, umrijet će i biti vječno prokleta. Princ, iako zaljubljen u nju, ne može se pomiriti s njenom nijemošću, počinje razmišljati o ženidbi sa stranom princezom. Rusalka odlazi na jezero, Baba Jaga joj skida čini i pretvara je u izmaglicu nad jezerom...

• Měsíčku na nebi hlubokém

Doslovno na češkom "Mjeseče na nebu dubokom", poznata kao "Pjesma mjesecu" je arija Rusalke iz 1. čina opere, u kojoj od mjeseca traži da njenom dragom osvijetli put i da mu prenese njenu ljubav. Trajanje arije je oko 6 minuta.

"Lolita", s podnaslovom "Španjolska serenada" (Serenata spagnola) je pjesma iz 1892. godine. Na svom repertoaru imali su je mnogi slavni pjevači (npr. Caruso, Gigli, Lanza, Pavarotti). To je standardna ljubavna pjesma sa završetkom Ah, dođi, voljena, Lolita, dođi, učinit ćeš da umrem, učinit ćeš da umrem ako ne dođeš...

"Krabuljni ples" (Un ballo in maschera) je opera u 3 čina, premijerno izvedena 17.02.1859. u Rimu. Libreto je napisao Antonio Somma prema libretu Eugènea Scribea. Tema opere je ubojstvo švedskog kralja Gustava III. na maskenbalu u Stockholmu 1792. godine. Zbog cenzure, Verdi je promijenio naslov iz Gustavo III / Una Vendetta in Domino (Osveta u dominu) u Un ballo in maschera. Somma je morao preraditi libreto, promijenio je vrijeme i mjesto radnje (Boston umjesto Stockholma, 1 stoljeće ranije), promijenio je i imena nekih likova (kralj Gustav postao je guverner Riccardo...)

U operi Riccarda ubija njegov tajnik Renato zbog sumnje u nevjerstvo svoje supruge Amelije, koja je potajno zaljubljena u Riccarda.

• Volta la terrea fronte alle stelle

"Okreni zemaljsko lice zvijezdama" je arija Oscara iz 1. scene 1. čina. Oscar je paž Riccarda. Riccardo je od sudca dobio da potpiše papir kojim će gatalica Ulrica biti protjerana zbog čarobnjaštva. U ovoj ariji Oscar govori u obranu Ulrice. Trajanje arije je oko 2 minute.

"Moć sudbine" (La forza del destino) je opera u 4 čina, premijerno izvedena 10.11.1862. u Sankt-Peterburgu. Talijanski libreto je napisao Francesco Maria Piave prema drami "Don Alvaro ili Moć grijeha" (šp. Don Álvaro o la fuerza del sino) Ángela de Saavedre i nekim scenama po Schillerovoj drami "Wallensteinov logor" (Wallensteins Lager).

Radnja opere dešava se sredinom 18. stoljeća u Španjolskoj, a 3. čin u Italiji. Markiz di Kalatrava ne dopušta kćeri Leonori da se uda za Don Alvara. Don Alvaro i Leonora riješe da pobjegnu da se vjenčaju, ali pritom Don Alvaro slučajno ubija markiza i bježi. Leonorin brat Don Carlo traži Leonoru i Don Alvara da im se osveti zbog smrti oca. Leonora misli da je Don Alvaro mrtav, nada se da će pobjeći od bratove osvete i izmoliti oprost od Boga - presvlači se u muškarca i odlazi u franjevački samostan, pored koga će živjeti u usamljenoj spilji. Don Alvaro, pak, misli da je Leonora mrtva i pod lažnim se imenom pridružuje španjolskoj vojsci u Italiji, gdje je i Don Carlo pod lažnim imenom. Don Alvaro je teško ranjen u borbi, Don Carlo u njegovim dokumentima nalazi Leonorin medaljon, ali čeka da Alvaro ozdravi da bi mu se zatim osvetio. Poslije mnogo godina se sreću u samostanu, Don Carlo izaziva Don Alvara na dvoboj na usamljenom mjestu. Igrom sudbine, mjesto za dvoboj izabrali su pred Leonorinom spiljom. U dvoboju je Don Carlo smrtno ranjen, pustinjak dolazi da ga ispovjedi. Don Carlo u pustinjaku prepoznaje svoju sestru i posljednjim trzajem ubija je mačem. Don Alvaro se s vrha litice baca u ponor. U verziji na premijeri 1869. godine u Milanu Don Alvaro ostaje živ.

• Pace, pace, mio Dio!

"Bože, daj mi spokoj" (Pace, pace, mio Dio!) je arija Leonore iz 2. scene 4. čina. Počinje temom sudbine iz uvertire. Leonora se sjeća Don Alvara i moli Boga da joj prekrati muke i dâ joj spokoj.

"Travijata" ( La traviata) je opera u 3 čina, premijerno izvedena 06.03.1853. u Veneciji. Libreto je napisao Francesco Maria Piave prema drami "Dama s kamelijama" (La dame aux camélias) Alexandrea Dumasa. Prvobitno ime opere bilo je "Violetta", prema glavnom liku. Travijata u slobodnom prijevodu znači "posrnula".

Violetta je kurtizana u koju je Alfredo duže zaljubljen, a upoznaju se tek na Violettinoj zabavi. I ona se zaljubljuje u njega i pristaje da živi s njim u provinciji. Alfredov otac zahtijeva od Violette da se vrati starom životu, da ne kvari zaruke Alfredove sestre... Mjesecima kasnije, Alfredo saznaje da Violetta umire od tuberkuloze, hita k njoj, ali stiže kasno, Violetta umire u njegovom naručju.

• Libiamo ne' lieti calici

Libiamo ne' lieti calici (pijmo iz sretnih čaša), odnosno, po prijevodu talijanske reči Brindisi kod nas poznat kao "Zdravica", "Napitnica" ili "Vinska pjesma", čuveni je duet Alfreda i Violette. U operi je to scena s duetom i zborom na početku prvog čina, ali na koncertima je zbor često izostavljen. Duet je napisan u ritmu valcera.

Na Violettinoj zabavi gosti sjedaju za stol i traže zdravicu. Alfredo prihvaća zahtjev i pjeva napitnicu u kojoj slavi vino i ljubav, prvenstveno se obraćajući Violetti. Ona mu uzvraća napitnicom, u kojoj je naglasak na užitcima. Slijedi njihov dijalog i finale sa svim uzvanicima. Trajanje je 3-4 minute.

"Julije Cezar u Egiptu" (Giulio Cesare in Egitto) je opera u 3 čina, premijerno izvedena 20.02.1724. u Londonu. Talijanski libreto napisao je Nicola Francesco Haym prema drami Giacoma Francesca Bussanija. Radnja je temeljena na povijesnim događajima i dešava se u Egiptu 48. godine pr. Kr.

• Piangerò la sorte mia

"Isplakat ću svoju sudbinu" (Piangerò la sorte mia) je arija Kleopatre iz 3. scene 3. čina. Kleopatrin brat Ptolomej naredio je da Kleopatru odvedu u zatvor zbog spletkarenja. Kleopatra žali svoju sudbinu... Trajanje arije je oko 6 minuta.

Čajkovski je 1878. godine skladao i kao op. 38 objavio zbirku "Šest romansi" (Шесть романсов) i posvetio je svom bratu Anatoliju. Prva iz te zbirke je "Serenada Don Žuana" (Серенада Дон-Жуана). Serenada je napisna na stihove ruskog pjesnika Alekseja Tolstoja.

Ovo je tipična podoknica, u kojoj Don Žuan poziva svoju dragu Nisetu da izađe na balkon. Trajanje serenade je oko 3 minute.

La bohème (Boemi) je opera u 4 čina (4 slike), premijerno izvedena 01.02.1896. u Torinu. Dirigent je bio Arturo Toscanini. Talijanski libreto napisali su Luigi Illica i Giuseppe Giacosa prema romanu "Scene iz života boema" (Les scènes de la vie de bohème) Henrija Murgera.

Radnja opere smještena je u 1830. godinu u Parizu. U stanu na mansardi žive siromašni umjetnici Rodolfo (pjesnik), Marcello (slikar), Schaunard (glazbenik) i Colline (filozof). Glavni likovi u operi su parovi Mimi (švalja) i Rodolfo te Musetta (pjevačica) i Marcello. Rodolfo slučajno upoznaje Mimi koja stanuje u istoj zgradi i zaljubljuje se u nju. Mimi je smrtno bolesna, pomoć prijatelja stiže kasno.

 • Quando m’en vò

Quando m’en vò (kad sama šetam) je arija Musette iz druge slike. Musetta sreće svog nekadašnjeg ljubavnika Marcella i pokušava skrenuti njegovu pažnju, opisujući način kako ljudi gledaju njenu ljepotu dok šeta ulicom: stanu i šacaju je od glave do pete, gutaju pogledom... svi osim Marcella. Trajanje arije je oko 3 minute.

"Ne zaboravi me" (Non ti scordar di me) tipična je napolitanska kancona. Moja lastavica odletjela je iz hladne zemlje bez sunca, tražeći proljetne ljubice i novo gnijezdo... Trajanje kancone je oko 3 minute.

"Šišmiš" (Die Fledermaus) je opereta u tri čina premijerno izvedena 05.04.1874. u Beču. Libreto su napisali Karl Haffner i Richard Genée. Dr. Falke je dobio nadimak "Šišmiš" nakon neslane šale svog prijatelja Gabriela von Eisensteina i planira osvetu na balu koji priređuje ruski knez Orlofsky... Nakon niza zavrzlama prepunih prelijepih melodija, sve se sretno završava: "šampanjac je kriv za sve".

• U čast, u čast

Drugi čin operete odvija se na balu u vili Orlofskog. U sceni u finalu čina Orlofsky, Adele (sluškinja Eisensteinovih, maskirana u rusku glumicu Olgu) i Eisenstein uz zbor nazdravljaju "kralju vina" - šampanjcu. Na ovom koncertu izvedba je u prepjevu "U čast, u čast" (Im Feuerstrom der Reben - U vatrenom potoku loze). Trajanje scene je oko 2 minute.

Označeni tekst je uz dozvolu preuzet s Fakulteta umetnosti u Nišu.

• Prof. dr. um. Berislav Jerković, redovni profesor na Akademiji umjetnosti u Osijeku gdje predaje glavni predmet struke Pjevanje te srodne predmete (Operni studio, Dirigiranje, Vokalna literatura i interpretacija..).

Diplomirao je studije: Pjevanje, Zborsko dirigiranje i Glazbena pedagogija (Muzičke akademije u Zagrebu, Osijeku i Pečuhu, Mađarska), poslijediplomske studije Pjevanja (na Sveučilištu u Zagrebu i na Sveučilištu u Grazu) te doktorski studij Vokalne pedagogije (Sveučilište u Zagrebu).

Pjevao je brojne solističke uloge u opernim kućama u Osijeku, Zagrebu, Novom Sadu, Johannesburgu u sljedećim naslovima: Don Giovanni, Gianni Schiccih, L’elisir d’amore, Rigoletto, Cosi fan tutte, Un ballo in maschera, La boheme, Eugene Onegin, I Pagliacci, Čarobna frula, Carmen, Hansel and Gretel, La sonnambula, Figarov pir, Tosca, La serva padrona, Ero s onoga svijeta, Susannina tajna itd. Nastupao s brojnim orkestrima i održao brojne solističke recitale na koncertima i festivalima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Mađarskoj, Jordanu, Makedoniji, Njemačkoj, Austriji, Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Venezueli, SAD-u, Belgiji, Kini, Južnoj Africi…

S Hrvatskim baroknim ansamblom i Savaria Baroque Ensemble surađuje u izvedbama starih majstora glazbe (Caccini, Rameau, Campra, Handel, Bach, Monteverdi…). Vrlo je aktivan u znanstvenim i umjetničkim istraživanjima, konferencijama i kongresima: u Bologni (2008), Parizu (2009), Marlboroughu (2010), Pekingu (2010), Rochesteru (2011), Solunu (2012), Brisbaneu ( 2013), Princetonu (2014), Beču (2022). Vodi majstorske tečajeve i stručne seminare za pjevače, dirigente, voditelje zborova i vokalnih sastava (Hrvatska, Mađarska, UK, Francuska, Kanada, Grčka, SAD, Južna Afrika, Jordan, Bosna i Hercegovina…). Osim pjevačke, vodi i intenzivnu dirigentsku karijeru, nastupajući na koncertima sa zborovima, opernim, vokalnim i instrumentalnim sastavima u Hrvatskoj i inozemstvu. Konačno, dobitnik je brojnih nagrada- kao solist i kao dirigent.

Umjetnički je ravnatelj ansambla Opera Pannonica i Međunarodnog pjevačkog natjecanja Lav Mirski, Hrvatska. Autor je knjiga Kurikul nastave pjevanja (2019.) i Suvremena nastava pjevanja (2021.).

Pročelnik je Odsjeka za glazbu na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.

• Prof. mr. Katarina Simonović Ivanković rođena je u Nišu, gde je završila Srednju muzičku školu (Odsek solo pevanje) u klasi prof. Gordane Milošević. Svoje školovanje nastavlјa na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu (BiH), na Odseku za solo-pevanje a u klasi prof. Aleksandre Ivanović. Osnovne studije završava u klasi primadone dr Radmile Bakočević prof. emeritus. Stručno se usavršavala i kod eminentnih pedagoga solo-pevanja Biserke Cvejić i Olivere Milјaković. Po završetku osnovnih studija (2004. god), svoje usavršavanje nastavlјa na postdiplomskim studijama, takođe u I. Sarajevu (BiH) u klasi dr Radmile Bakočević prof. emeritus.

Svoj pedagoški rad započinje tokom studija u Sarajevu (BiH), a od 2006. godine radi na Fakultetu Umetnosti u Nišu, gde je trenutno u zvanju vanrednog profesora na Katedri za Solo-pevanje. Tokom svoje pedagoške karijere na FU u Nišu ostvarila je zapažene rezultate, njeni studenti su osvajali veliki broj nagrada na međunarodnim i domaćim takmičenjima.

Pored pedagogije, Katarina ima i zapaženu koncertnu aktivnost. Osim velikog broja resitala u zemlјi i inostranstvu, te velikog broja solističkih nastupa sa horovima: “Kamerni hor Odseka za Crkvenu muziku i pojanje Univerziteta u Istočnom Sarajevu”; “CPD Branko – Niš”, “Niški Kamerni hor – Niš”, “Hor i orkestar Fakulteta Umetnosti u Nišu” (Švedska, Rusija, Italija, Velika Britanija, SAD, Kanada, Grčka, Švajcarska, BiH), i solističkih nastupa sa orkestrima “Konstantinus” – Niš; “Niški simfonijski orkestar” – Niš; Orkestar “Amorozo” – Leskovac; „Strauss Festival Orchestra“ – Španija; svakako treba istaći sledeće nastupe: A. Vivaldi – „Glorija“, Đ. B. Pergolezi – „Stabat Mater“, V. A. Mocart – „Rekvijem“ na 25. Internacionalnim horskim svečanostima u Nišu, L. van Betoven „9. simfonija“ povodom obeležavanja 1700. godina Milanskog edikta, turneja sa „Strauss Festival Orchestra“ po Španiji i Portugaliji. Nastupala je na festivalima kao što su „Nimus“ – Niš, „Sarajevska zima“ – Sarajevo (BiH), „OKTOH“ – Kragujevac, „Piano Summer Festival“ – Ohrid (MK), „Konstantinus“– Niš; “Internacionalne horske svečanosti” – Niš. Kao operski pevač nastupila je u opereti „Slepi Miš“ J. Štrausa u ulozi Adele u Narodnom pozorištu u Nišu i Beogradu, operi „Na uranku“ S. Biničkog u ulozi Stanke, kao i u komičnoj operi „Telefon“ Đ. K. Menotija, uloga Lusi .

Sarađivala je sa sledećim dirigentima: Ivana Mirović, Suzana Kostić, Čedomir Popović, Rade Pejčić, Milena Injac, Miroslav Ivanković, Svilen Simeonov, Julij Damjanov, Vladimir Kranjčević, Dejan Savić, Zoran Stanisavlјević.

• Doc. mr. Saša Arsenkov tenor, diplomirao je i magistrirao solo pevanje u klasi prof. Radmile Bakočević u Sarajevu. Tokom studija osvaja veći broj nagrada na takmičenjima u zemlji i inostranstvu. Potom završava master class prof. Olivere Miljaković u Beču. Sarađuje sa Narodnim pozorištem u Sarajevu, čiji postaje član i dobija uloge u operama: “Bal pod maskama”– G.Verdi, “Hasanaginica”–Asim Horozić, “Vesela udovica”– Franc Lenar, “Rekvijem”– W.A.Mocart. U Nišu sarađuje sa crkvenim norom “Branko”sa kojim kao solista nastupa u Italiji, Americi, Kanadi, Grčkoj i Rusiji. Kao solista, sarađuje sa dirigentima: S.Kostić, I. Mirović, D. Savićem, M. Injac i izvodi brojna vokalno-instrumentalna dela, od kojin treba izdvojiti: “Vokalnasimfonija”Dimitrija Bužarovskog, “Svadba”Igora Stravinskog, “DevetaBetovenova simfonija” i premijerno izvođenje operete “Slepi miš”Jonana Štrausa sa ulogom Alfreda, kao i glavna muška uloga grofa Almavive u operi „Seviljski berberin“ G.Rosinija. Trenutno radi na Fakultetu Umetnosti u Nišu kao docent na katedri za solo pevanje. Pored pedagoškog rada aktivno se bavi koncertnim aktivnostima.

• Spec. Anita Stanković, klavir – osnovno i srednje muzičko obrazovanje stekla je u klasi prof. Mirjane Mladenović. Studije klavira završila je na Fakultetu umetnosti u Nišu u klasi prof. Aleksandra Serdara, a zatim i specijalističke studije na Fakultetu Umetnosti u Beogradu, na odseku za kamernu muziku. Kao solist i kamerni muzičar nastupala je širom Srbije i u inostranstvu (Španija, Italija, SAD…). Dobitnik je značajnih priznanja i nagrada od kojih se izdvajaju I nagrada na takmičenju Citta di Moncalieri u Italiji, II nagrada na takmičenju Davorin Jenko u kategoriji kamernih ansambala. Stipendirana je više puta od strane grada Niša. Usavršavala se na majstorskim kursevima kod prof. Dušana Trbojevića, prof. Borisa Kraljevića i drugih. Bila je učesnik Letnjeg muzičkog festivala Alexander and Buono International na kom je sarađivala sa eminentnim profesorima i nastupala na završnom koncertu u Steinway Hallu u Njujorku, 2012. godine.