Simfonija br. 104 u D-duru (Haydn)

Simfonija br. 104
("Londonska")
Skladatelj Joseph Haydn
Nastanak ožujak-travanj 1795.
London
Premijera London
13. travnja 1795.[2]
4. svibnja 1975.
Kataloška oznaka Hob. I:104
Forma simfonija
Tonalitet D-dur
Broj stavaka 4
Trajanje oko 28 minuta

Simfonija br. 104 u D-duru, Hob. I:104 posljednja je simfonija Josepha Haydna. Poznata je pod imenima "Londonska" i "Salomonova" simfonija. Haydn ju je skladao 1795. godine, za vrijeme svog drugog boravka u Lodonu.

Sadržaj
  1. Povijest
  2. O glazbi
  3. Vidi još
  4. Izvori

Povijest

U Hobokenovom katalogu Haydnovih djela navedene su 104 simfonije s brojem (1-104), Koncertantna simfonija, dvije naknadno otkrivene rane simfonije ("A" i "B") i jedna izgubljena simfonija, od koje je sačuvan samo fragment. Posljednjih 12 simfonija (93-104) poznate su pod nazivom "Londonske simfonije" ili "Salomonove simfonije", prema Johannu Peteru Salomonu koji je doveo Haydna u London.

Simfonija br. 104 u D-duru je kruna Londonskih simfonija i sâma nosi naslov "Londonska" ili "Salomonova". Haydn ju je skladao u ožujku i travnju 1795. godine pri kraju svog drugog boravka u Londonu. Po nekim izvorima[2], praizvedena je 13. travnja 1795. godine i na njoj je dirigent bio Giovanni Battista Viotti. Tri tjedna kasnije izvedena je u sklopu Haydnovog oproštajnog koncerta 4. svibnja 1975. godine (datum premijere po drugim izvorima) i Haydn je bio dirigent.


O glazbi

Orkestracija: 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 horne, 2 trube, timpni, 2 violine, viola, violončelo, kontrabas

Tonalitet: D-dur

1. stavak otvara svečani uvod (taktovi 1-16, Adagio, d-mol, 4/4 takt). Slijedi klasični formalni model brzog prvog stavka (taktovi 17-294, Allegro, D-dur, 2/2 takt) u sonatnoj formi (ekspozicija, razvoj, repriza). Stavak je monotematski: skoro sav izloženi materijal zasnovan je na jednoj temi.

2. stavak (Andante, G-dur, 2/4 takt, 152 takta) sastoji se od teme, triju varijacija teme i kode.

3. stavak je uobičajeni menuet i trio. Menuet je u tempu Allegro (D-dur, 3/4 takt, 52 takta), a uključuje glazbenu šalu: Haydn ubacuje iznenadnu dvotaktnu pauzu na kraju kadence. Ta šala preslikana je i u trio. Trio (B-dur, 3/4 takt, 52 takta) je u obliku lendlera (preteča valcera). Stavak završava ponovljenim menuetom.

4. stavak (Spiritoso, D-dur, 2/2 takt, 334 takta), kao i prvi, također je monotematski i u sonatnoj formi. Tema je prepoznata kao melodija hrvatske pjesme "Oj Jelena".

Uobičajeno trajanje simfonije je oko 28 minuta.

Vidi još

Izvori

  1. Simfonija br. 104 u D-duru u neslužbenom vodiču koncerta Niškog simfonijskog orkestra na stranici "Rat protiv slova A" (sr.) (objavljeno: 19. prosinca 2021., pristupljeno: 30. lipnja 2022.)
  2. Simfonija br. 104 u D-duru na stranici LA Phil (en.) (pristupljeno: 30. lipnja 2022.)
  3. Simfonija br. 104 u D-duru na stranici Sun Valley Music Festival (en.) (objavljeno: 26. srpnja 2021., pristupljeno: 30. lipnja 2022.)
  4. Simfonija br. 104 u D-duru na stranici IMSLP (en.) (pristupljeno: 2. srpnja 2022.)

Interwiki: Symphony No. 104 (Q166278)

Tekst ove stranice slobodan je za kopiranje, bez obveze navođenja izvora ili autora.

Slike (čiji sam ja autor) s adrese bonc1.users.sbb.rs/wp/ kojima su ilustrirani članci slobodne su za kopiranje, bez obveze navođenja izvora ili autora. Za slike sa Zajedničkog poslužitelja (Wikimedia Commons external link) navodi se njihova licencija (ako postoji).