Neslužbeni vodič kroz program

koncerta Niškog simfonijskog orkestra

Ovaj vodič zamišljen je kao dopuna službenom programu Niškog simfonijskog orkestra. Sadrži osnovne podatke o kompozitorima i delima koji posetiocima mogu pomoći u praćenju koncerta, a koji se ne nalaze u službenom programu. Usto se u dodatku nalazi nekoliko objašnjenja i manje poznatih podataka.

Premijerni koncert

Petak, 07.12.2018. u 20 sati

Sala Niškog simfonijskog orkestra

Dirigent: Svilen Simeonov
Solisti: Stevan Spalević, klavir
Nikola Peković, harmonika
Niški simfonijski orkestar

P r o g r a m
Johanes Brams Koncert za klavir i orkestar br. 2 u B-duru op. 83
 
  • 1. Allegro non troppo
  • 2. Allegro appassionato
  • 3. Andante
  • 4. Allegretto grazioso
Viktor Vlasov Svita "Pet pogleda na zemlju Gulag"
(orkestracija:
Predrag Radisavljević)
  • 1. Зона [Zona]
  • 2. Піший етап [Pešačka etapa]
  • 3. Блатні [Kriminalci]
  • 4. Лісоповал [Seča drva]
  • 5. Пахан і шістка [Gospodar i sluga]
(Na koncertu je redosled izvođenja izmenjen: prvo je izveden Vlasov, a zatim Brams)

O izvođačima:

Svilen Simeonov je bugarski dirigent i klarinetist. Rođen je 1962. godine u Šumenu. Jedan je od najistaknutijih bugarskih dirigenata, s visokom međunarodnom reputacijom. Na Državnoj muzičkoj akademiji "Prof. Pančo Vladigerov" u Sofiji završio je klarinet u klasi profesora Save Dimitrova. Dirigovanje je završio na Akademiji za muzičku, plesnu i likovnu umetnost u Plovdivu i specijalizirao u Beču kod profesora Salvadora Mas Kondea (Salvador Mas Konde). Čest je gostujući dirigent izvan Bugarske, nastupao je s vrhunskim muzičarima u mnogim značajnim svetskim dvoranama, kao što je na primer Berlinska filharmonija. Zapažena izvođenja ima i s Niškim simfonijskim orkestrom, čiji je glavni gostujući dirigent. Osim koncertiranjem, maestro Simeonov aktivno se bavi i pedagoškim radom, vodi majstorske kurseve, a često je pozivan i u žirije na takmičenjima i festivalima širom sveta. Za svoj umetnički rad dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja. Detaljniju biografiju možete pročitati u službenom programu NSO-a.

Stevan Spalević (09.07.1983. Niš), klavir - biografiju možete pročitati u službenom programu NSO-a ili na stranici Fakulteta umetnosti u Nišu external link, a detalje o umetničkim aktivnostima na stranici Univerziteta u Nišu external link

Nikola Peković (23.12.1991. Kraljevo), harmonika - biografiju možete pročitati u službenom programu NSO-a ili na stranici Fakulteta umetnosti u Nišu external link, a detalje o umetničkim aktivnostima na stranici Univerziteta u Nišu external link

Niški simfonijski orkestar osnovan je 1952. godine pod imenom "Simfonijski orkestar Radio Niša" i od tada jedna je od najznačajnijih institucija kulture u Srbiji. Sarađivao je s mnogobrojnim vodećim umetnicima iz zemlje i inostranstva. Nastupao je širom Evrope, kao i na značajnijim festivalima, na primer na Dubrovačkim letnjim igrama, Mokranjčevim danima u Negotinu i festivalu Olympus u Grčkoj. NSO je osnivač i organizator Niških muzičkih svečanosti (NIMUS), značajnog festivala s 30-godišnjom tradicijom. Za svoj rad Orkestar je dobio više nagrada i priznanja.

Stalni sastav orkestra (prema podacima sa službene stranice):

  • Prve violine
  • Stanislava Alađozovski
  •    koncertmajstor
  • Sanja Jović Đorđević
  •   zam. koncertmajstora
  • Jasna Mijović
  • Katarina Pešić
  • Jelena Gušić
  • Slobodan Jevtić
  • Bojana Đolović
  • Druge violine
  • Tatjana Mijović Petrović
  •   principal
  • Dejan Sotirovski
  •   zamenik principala
  • Jelena Kocić
  • Sandra Rakonjac
  • Snežana Jovanović
  • Viole
  • Vladan Veljković
  •   principal
  • Saška Stojanov Krstić
  •   zamenik principala
  • Zlata Filipović
  • Irena Veljković
  • Suzana Savić
  • Violončela
  • Nataša Palić
  •   principal
  • Aleksandra Petrović
  •    zamenik principala
  • Ana Stanković
  • Andrija Petrović
  • Kontrabasi
  • Milovan Dimić
  •   principal
  • Flaute
  • Tatjana Veličković Minčić
  •   principal
  • Oboe
  • Vladimir Vezenković
  •   principal
  • Marjan Radevski
  • Klarineti
  • Saša Minčić
  •   principal
  • Aleksandar Mitić
  • Fagoti
  • Đorđi Alađozovski
  •   principal
  • Horne
  • Danilo Filipović
  •   principal
  • Jelena Nikolić
  • Srđan Kurtić
  • Milan Azirović
  • Trube
  • Darko Dimitrijević
  •   principal
  • Aleksandar Milenković
  • Tromboni
  • Nenad Vuksanović
  •   principal
  • Bojan Vidanović

NSO redovno honorarno upošljava još nekoliko muzičara za dopunu orkestra (podaci nedostupni).

Kompozitori i dela

Johanes Brams (Johannes Brahms; Hamburg, 07.05.1833 - Beč, 03.04.1897.) bio je nemački kompozitor, pijanist i dirigent iz perioda romantizma. Veći deo profesionalnog života proveo je u Beču, gde je bio lider muzičke scene, a slovi za jednog od značajnijih kompozitora druge polovine 19. veka. Oko 120 njegovih opusa obuhvata orkestarska dela (među kojima su 4 simfonije), 4 koncerta, kamerna dela, kompozicije za klavir, vokalne kompozicije (horovi i više od 200 solo pesama u 36 opusa) te razne aranžmane i transkripcije.

 • Koncert za klavir i orkestar br. 2 u B-duru op. 83

Brams je koncert završio 1881. godine i bio je solist na klaviru na premijeri 09.11. iste godine u Budimpešti. Koncert je posvetio svom učitelju Eduardu Marksenu (Eduard Marxen; 1806-1887). Brams na nekoliko mesta narušava proceduru klasičnog koncerta.

1. Allegro non troppo. Neobičnost se javlja već na početku prvog stava: umesto orkestra, dve teme uvode horna i klavir, a nakon kratke orkestarske deonice sledi solistička kadenca, koja je uobičajeno pri kraju stava. Stav je inače napisan u sonatnoj formi, s ekspozicijom, razvojem i reprizom, iako repriza strukturalno deluje nezavisno - motivi s početka su drugačije raspoređeni, omogućavajući varijacije i virtuoznost.

2. Allegro appassionato. Sledeća neobičnost ovog koncerta je da je iza prvog stava ubačen scherzo. I ovaj stav je u sonatnoj formi, ali je u razvoj ubačena ternarna forma. Klavir s orkestrom uvodi burnu prvu temu u ritmu valcera, a nešto kasnije violine uvode drugu temu, nežnu i tihu. Teme se razvijaju do centralne epizode u ternarnoj formi, koju započinje orkestar. Za njim sledi tiha deonica, a onda se u reprizi klavir i orkestar udružuju.

3. Andante. Još su dve neobičnosti u trećem stavu. Jedna je što se u sporom stavu koristi glavni tonalitet dela (uobičajeno je da se menja). Druga neobičnost je neuobičajeno korišćenje solo čela u klavirskom koncertu. U ternarnoj formi, solo čelo setnom temom otvara stav. Klavir nastupa tek posle tri minuta drugom, još setnijom temom, koju zatim preuzimaju klarineti. U završnici stava opet čelo preuzima glavnu ulogu, mada i klavir na samom kraju uspe da se ugura.

4. Allegretto grazioso. Četvrti stav je rondo, brz i živahan. Klavir i orkestar naizmenično uvode teme i razrađuju ih u pet sekcija. U prvoj sekciji su dve teme, u drugoj još tri. Treća sekcija je repriza prve sekcije, a četvrta repriza treće, ali s izmenjenim redosledom tema. Peta sekcija, koda, bazirana je na prvoj temi koja se dalje razvija.

Uobičajeno trajanje koncerta je oko 50 minuta (Claudio Arrau, Koninklijk Concertgebouworkest, dir. Paul Kletzki iz 1959. godine: 19:13 + 09:19 + 12:50 + 09:53).

Viktor Petrovič Vlasov (Виктор/Віктор Петрович Власов; Šilka, 07.11.1936.) je sovjetski i ukrajinski bajanist i kompozitor savremene muzike. Ljubav prema muzici nasledio je od svojih roditelja, koji su se iz Ukrajine zbog očeve vojne službe preselili u Šilku (Шилка) u Čitinskoj oblasti na jugoistoku Rusije. Porodica se za vreme Drugog svetskog rata seli u Mongoliju. Tamo je Viktor od 1948. na sluh počeo da svira bajan, a sam je učio note jer nije bilo muzičke škole. Porodica se 1953. godine seli u Bolgorod - Dnjestovsk (Odeska oblast), gde Viktor 1955. završava bajan u muzičkoj školi, a zatim i Lavovski konzervatorij 1963. godine u klasi profesora M. D. Oberjuhtina (Михайло Дмитрович Оберюхтін) i za to vreme radio je u Odeskoj oblasnoj filharmoniji kao solist na bajanu. Po završetku studija radio je kao predavač bajana u Odeskoj muzičkoj školi a zatim na Odeskoj muzičkoj akademiji, u rangu od starijeg predavača do profesora. Vlasov je napisao dve opere i preko 200 kompozicija za bajan i druge instrumente, muziku za simfonijski orkestar, džez-ansambl, kao i muziku za film.

 • Svita "Pet pogleda na zemlju Gulag"

Vlasov je 1991. napisao svitu u pet stavova "Nakon čitanja dela Solženjicina. Pet pogleda na zemlju Gulag" (uk. По прочитанні опусів Солженіцина. П'ять поглядів на країну ГУЛАГ, ru. По прочтении опусов Солженицына. Пять взглядов на страну ГУЛАГ). Naslov se u nekim prevodima javlja i u obliku "Pet pogleda na Arhipelag Gulag". Kroz pet stavova, Vlasov nam preko bajana filmski dočarava logor, hod zatvorenika i druge zvuke i utiske iz logora.

# Ukrajinski Ruski Prevod Opis
1. Зона Зона Zona Zona logora u sibirskoj zimi, vetar fijuče kroz bodljikavu žicu, senke se pomaljaju ispod škiljavog svetla...
2. Піший етап Пеший этап Pešačka etapa Zatvorenici su između logora prebacivani vozovima ili brodom, a najčešće pešice. Ovaj stav opisuje jedan takav marš, koji je u partituri označen kao posmrtni (it. Marcia funebre).
3. Блатні Блатные Kriminalci Kriminalci su viša klasa u hijerarhiji zatvorenika. U logorima su namerno mešani s političkim zatvorenicima, za izazivanje nelagode i međusobne netrpeljivosti.
4. Лісоповал Лесоповал Seča drva Jedan od radnih zadataka u logoru je seča drva u šumi. Iako težak, logoraši su pri njemu imali "slobodu" - nisu imali kamo pobeći pa čuvari najčešće nisu bili uz njih.
5. Пахан і шістка Пахан и Шестёрка Gospodar i sluga U logorskoj hijerarhiji, sluga ("šestjorka") mora bespogovorno obaviti bilo koji zadatak (pa i zločin) koji mu naredi gospodar ("pahan").

Trajanje svite je oko 18 minuta (Vladimir Murza, solo bajan, 2006).

(O Predragu Radisavljeviću i njegovoj orkestraciji nemam podatke.)

Trivia & Varia

Koncert (iz italijanske reči concerto [končerto], prvi put upotrebljene u 16. veku, verovatno prema spoju latinskih reči conserere - vezati i certamen - nadmetanje, borba) je muzička kompozicija koja današnje značenje dobija u baroku. Uobičajeno je pisan za jedan instrument i orkestar (ili grupu instrumenata). Ređe su pisani za dva instrumenta, a u baroku je bila popularna vrsta concerto grosso (veliki koncert) za 3 do 6 solističkih instrumenata (concertino) i ansambl (ripieno). Osnova je kontrast (nadmetanje) između jednog ili više solistâ i ostatka orkestra. Obično imaju tri stava (brzi - lagani - brzi), retko četiri (brzi - lagani - umereni - brzi), od kojih su prvi, a često i poslednji, pisani u takozvanoj "sonatnoj formi". Uobičajeno pri kraju prvog stava solist izvodi kadencu.
Drugo značenje: javno izvođenje instrumentalnih ili vokalnih kompozicija pred publikom. Do klasicizma bili su privilegija aristokratije na privatnim priredbama, a u romantizmu polovinom 19. veka već su uobičajeno javni.

Ternarna forma ili trodelna pesma je muzički oblik koji se sastoji iz tri dela: iza prvog dela (A) sledi drugi deo (B) i zatim se kao treći deo ponavlja prvi deo (A). Označava se kao ABA ili A-B-A. Najčešće je treći deo izmenjen u odnosu na prvi (ima više ornamentacije) i u tom slučaju se taj deo označava kao A' ili A1.

Bajȁn (ru. баян) je vrsta harmonike dugmetare. Razvijena je u Rusiji početkom 20. veka. Od standardne (zapadne) varijante razlikuje se donekle u konstrukciji i rasporedu dirki.

Gulag je skraćenica od ruskog naziva Главное управление (исправительно-трудовых) лагерей - Glavna uprava (popravno-radnih) logora. To je bio sistem kaznenih i radnih logora SSSR-a, prvenstveno za političke zatvorenike. Radne logore formirao je Lenjin, ali su vrhunac dostigli pod Staljinom, ~1930. do ~1955. godine. Za to vreme u njima je likvidirano više miliona ljudi, a procenjuje se da ih je bilo zatvoreno oko 18 miliona. Aleksandar Solženjicin je u logoru proveo osam godina i te strahote opisao je u svom delu "Arhipelag Gulag" iz 1973. godine. [U ruskom se izvorno skraćenica piše ГУЛАГ ili ГУЛаг, u srpskom je uobičajeno Gulag jer spada u grupu verbalizovanih verzalnih skraćenica.]

Zahvala umetnicima: aplauz i ovacije. Po završetku dela, sačekajte da se i poslednja nota rasprši u prostoru pre nego što počnete aplaudirati. Po muzičkom bontonu, aplauz između stavova koncerta ili simfonije smatra se ometanjem (umetnika u koncentraciji i slušalaca u praćenju radnje) i po pravilu se ne aplaudira, osim ako se ne radi o prvom izvođenju dela kome prisustvuje autor. Ako vam se izvođenje naročito sviđa, možete uzvikivati pohvale. Uobičajene su: ženama bravá!, muškarcima bravó! i skupno bravi!. Uz intenzivan aplauz umetnici mogu izvesti bis, ali to možete i tražiti uzvikom bis! (lat. dvaput), a to još istaknuti ustajanjem. Može se, naravno, izraziti i negodovanje uzvikom bu!, ali sumnjam da će ikad izvođenje biti toliko loše, dovoljno je samo ne aplaudirati ako vam se izvođenje ne sviđa.

♦ Neki manje poznati pojmovi iz vodiča nalaze se na stranici Glosar klasične muzike.

Izvori:

accordeonworld.weebly.com

de.wikipedia.org

en.wikipedia.org

esu.com.ua

imslp.org

ru.wikipedia.org

uk.wikipedia.org

www.allmusic.com

www.enciklopedija.hr

www.kennedy-center.org


Autor ove stranice obično na koncertu podeli desetak primeraka programa - gornji vodič pripremljen za štampu (jedan list A4, dvostrano) se nalazi u ovom fajlu pdf, pa ga po želji možete i sami odštampati.

Odricanje od odgovornosti (Disclaimer):

Ovo nije službena stranica Niškog simfonijskog orkestra, Niški simfonijski orkestar nije uključen u njenu izradu i sadržaj ne predstavlja stav Orkestra.

Službene stranice Niškog simfonijskog orkestra su na adresama www.simfonijski.comexternal link i www.facebook.comexternal link.

Podaci s ove stranice su informativnog karaktera i koristite ih na svoju odgovornost. Autor ne snosi nikakvu odgovornost za tačnost ni za posledice nastale korišćenjem objavljenih informacija.

Tekst ove stranice slobodan je za kopiranje.