Neslužbeni vodič kroz program

koncerta Niškog simfonijskog orkestra

Ovaj vodič zamišljen je kao dopuna službenom programu Niškog simfonijskog orkestra. Sadrži osnovne podatke o kompozitorima i delima koji posetiocima mogu pomoći u praćenju koncerta, a koji se ne nalaze u službenom programu. Usto se u dodatku nalazi nekoliko objašnjenja i manje poznatih podataka.

N I M U S - Svečano zatvaranje

Sreda, 07.11.2018. u 20 sati

Sala Niškog simfonijskog orkestra

Dirigent: Svilen Simeonov
Solist: Fatima Alijeva, klavir
Niški simfonijski orkestar

P r o g r a m
Sergej Rahmanjinov Koncert za klavir i orkestar br. 1 u fis-molu, op. 1
 
  • 1. Vivace
  • 2. Andante cantabile
  • 3. Allegro vivace
Petar Iljič Čajkovski Svita "Labudovo jezero", op. 20a
 
  • 1. Scena
  • 2. Valcer
  • 3. Ples labudova
  • 4. Scena
  • 5. Čardaš: mađarski ples
  • 6. Scena
(Na koncertu je umesto najavljenog 6. stava svite "Labudovo jezero" kao bis izveden "Valcer cveća" [13. Valse des fleurs] iz baleta "Krcko Oraščić".)

O izvođačima:

Svilen Simeonov je bugarski dirigent i klarinetist. Rođen je 1962. godine u Šumenu. Jedan je od najistaknutijih bugarskih dirigenata, s visokom međunarodnom reputacijom. Na Državnoj muzičkoj akademiji "Prof. Pančo Vladigerov" u Sofiji završio je klarinet u klasi profesora Save Dimitrova. Dirigovanje je završio na Akademiji za muzičku, plesnu i likovnu umetnost u Plovdivu i specijalizirao u Beču kod profesora Salvadora Mas Kondea (Salvador Mas Konde). Čest je gostujući dirigent izvan Bugarske, nastupao je s vrhunskim muzičarima u mnogim značajnim svetskim dvoranama, kao što je na primer Berlinska filharmonija. Zapažena izvođenja ima i s Niškim simfonijskim orkestrom, čiji je glavni gostujući dirigent. Osim koncertiranjem, maestro Simeonov aktivno se bavi i pedagoškim radom, vodi majstorske kurseve, a često je pozivan i u žirije na takmičenjima i festivalima širom sveta. Za svoj umetnički rad dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja. Detaljniju biografiju možete pročitati u službenom programu NIMUS-a.

Fatima Alijeva (Фатима Алиева) rođena je u Mahačkali u Dagestanu - detaljniju biografiju možete pročitati u službenom programu NIMUS-a.

Niški simfonijski orkestar osnovan je 1952. godine pod imenom "Simfonijski orkestar Radio Niša" i od tada jedna je od najznačajnijih institucija kulture u Srbiji. Sarađivao je s mnogobrojnim vodećim umetnicima iz zemlje i inostranstva. Nastupao je širom Evrope, kao i na značajnijim festivalima, na primer na Dubrovačkim letnjim igrama, Mokranjčevim danima u Negotinu i festivalu Olympus u Grčkoj. NSO je osnivač i organizator Niških muzičkih svečanosti (NIMUS), značajnog festivala s 30-godišnjom tradicijom. Za svoj rad Orkestar je dobio više nagrada i priznanja.

Stalni sastav orkestra (prema podacima sa službene stranice):

  • Prve violine
  • Stanislava Alađozovski
  •    koncertmajstor
  • Sanja Jović Đorđević
  •   zam. koncertmajstora
  • Jasna Mijović
  • Katarina Pešić
  • Jelena Gušić
  • Slobodan Jevtić
  • Bojana Đolović
  • Druge violine
  • Tatjana Mijović Petrović
  •   principal
  • Dejan Sotirovski
  •   zamenik principala
  • Jelena Kocić
  • Sandra Rakonjac
  • Snežana Jovanović
  • Viole
  • Vladan Veljković
  •   principal
  • Saška Stojanov Krstić
  •   zamenik principala
  • Zlata Filipović
  • Irena Veljković
  • Suzana Savić
  • Violončela
  • Nataša Palić
  •   principal
  • Aleksandra Petrović
  •    zamenik principala
  • Ana Stanković
  • Andrija Petrović
  • Kontrabasi
  • Milovan Dimić
  •   principal
  • Flaute
  • Tatjana Veličković Minčić
  •   principal
  • Oboe
  • Vladimir Vezenković
  •   principal
  • Marjan Radevski
  • Klarineti
  • Saša Minčić
  •   principal
  • Aleksandar Mitić
  • Fagoti
  • Đorđi Alađozovski
  •   principal
  • Horne
  • Danilo Filipović
  •   principal
  • Jelena Nikolić
  • Srđan Kurtić
  • Milan Azirović
  • Trube
  • Darko Dimitrijević
  •   principal
  • Aleksandar Milenković
  • Tromboni
  • Nenad Vuksanović
  •   principal
  • Bojan Vidanović

NSO redovno honorarno upošljava još nekoliko muzičara za dopunu orkestra (podaci nedostupni).

Kompozitori i dela

Sergej Vasiljevič Rahmanjinov (Сергей Васильевич Рахманинов; Semjonovo, 01.04.1873. - Beverli Hils, 28.03.1943.) bio je ruski kompozitor, pijanist i dirigent iz perioda kasnog romantizma. Ubrajao se u vodeće pijanističke virtuoze svog doba. Većinu dela (39) napisao je u Rusiji između 1892. i 1917. godine, a nakon Oktobarske revolucije i emigracije u SAD samo 6. Najpoznatija i najviše izvođena su njegova klavirska dela.

 • Koncert za klavir i orkestar br. 1 u fis-molu op. 1

Rahmanjinov je napisao pet dela za klavir i orkestar, od toga četiri koncerta i Rapsodiju na temu Paganinija (koja se takođe može smatrati koncertom). Koncert za klavir i orkestar br. 1 napisao je 1891. dok je bio student na moskovskom Konzervatoriju, gde je 17.03.1892. premijerno izveden prvi stav koncerta. Rahmanjinov nije bio potpuno zadovoljan koncertom pa ga je preradio u današnji oblik 1917. godine, neposredno pred odlazak u Ameriku. Premijera je bila 29.01.1919. godine u Njujorku i na njoj je Rahmanjinov bio solist.

Delo je napisano po pravilima klasičnog koncerta: brzi prvi stav s dve teme i s istaknutom solističkom kadencom, spori drugi stav u stilu nokturna koji se skoro bez pauze (attacca, samo dok solistica poravna nabore haljine) nastavlja u brzi treći stav s uobičajenim grandioznim finaleom.

Uobičajeno trajanje koncerta je oko 27 minuta.

Petar Iljič Čajkovski (Пётр Ильич Чайковский; Votkinsk, 07.05.1840. - Sankt Peterburg, 06.11.1893.) bio je ruski kompozitor poznog romantizma. Nakon studija muzike na Konzervatoriju u Sankt Peterburgu, bavio se predavanjima, pisanjem udžbenika, kritikom i intenzivnim komponovanjem. Nakon neuspešnog braka, materijalno zbrinut zahvaljujući meceni Nadeždi fon Mek (Надежда фон Мекк), putovao je Evropom pišući muziku i nastupajući kao dirigent na izvođenjima svojih dela. Kao dirigent je imao i turneju po Americi.

Njegova muzika je spoj zapadnoevropskih formalnih kompozicijsko-tehničkih obrazaca i ruskog folklornog nasleđa. Opus Čajkovskog obuhvata sve muzičke vrste. Od toga je 80 dela s brojem opusa (Opp. 75-80 objavljena su postumno) i 4 dela bez broja opusa. Danas su široj populaciji najpoznatija i najčešće se izvode ova njegova dela: tri baleta (Krcko Oraščić, Labudovo jezero, Uspavana lepotica i svite iz njih), tri od ukupno sedam simfonija (4. u f-molu, 5. u e-molu, 6. u h-molu), dva od četiri koncerta (Koncert za klavir i orkestar u b-molu i Koncert za violinu i orkestar u D-duru), dve od deset opera (Evgenije Onjegin i Pikova dama), kao i druga manja dela (Uvertira 1812, Italijanski kapričo, Slovenski [Srpsko-ruski] marš, Serenada za gudački orkestar, uvertira-fantazija Romeo i Julija). Osim toga, napisao je preko 100 solo pesama, kao i veća vokalna dela (kantate, horove, liturgije), scensku i kamernu muziku.

 • Svita "Labudovo jezero", op. 20a

"Labudovo jezero" (ru. Лебединое озеро) je balet u četiri čina (četiri slike) koji je Čajkovski napisao 1876. godine po libretu Begičeva i Geljcera (Владимир Петрович Бегичев, Василий Фёдорович Гельцер). Premijera s koreografijom Vaclava Rajzingera (Václav Julius Reisinger) je održana u Moskvi 04.03.1887. godine s polovičnim uspehom, delom zato što je dirigent neke stavove zamenio muzikom drugih kompozitora, delom zato što koreografija nije bila usklađena s muzikom. Danas se najčešće izvodi verzija koreografa Mariusa Petipe i Lava Ivanova i muzičke obrade Modesta Čajkovskog, koja je premijerno izvedena 27.01.1895. godine u Sankt Peterburgu.

Balet je rađen po ruskim i nemačkim bajkama i prikazuje tragičnu sudbinu mladih ljubavnika, Odete i Zigfrida. Svita sadrži stavove iz baleta. U Pragu je 1888. izveden koncert u čast Čajkovskom i na njemu su izvedeni pojedini delovi baleta. Tokom godina sastav svite se menjao i danas se ona javlja u uobičajenom osnovnom obliku sa šest stavova, ili proširena s 8 (ili 9) stavova, u kojoj su umesto (ili ispred) finala ubačena tri plesa.

U svitu nas uvodi oboa praćena harfom predstavljajući melodiju iz 2. čina koja se zatim provlači kroz balet uz ukletu Odetu i labudove (1. Scena). Radnja baleta dešava se u Nemačkoj. Prvi čin se odigrava u parku dvorca u kome je proslava punoletstva princa Zigfrida. Grupa seljaka zabavlja goste valcerom (2. Valcer). Dolazi kraljica i saopštava Zigfridu da sutradan na velikom balu mora sebi izabrati ženu. Zigfrid je nezadovoljan što se ne može oženiti iz ljubavi. Predveče preleće jato labudova, Zigfrid uzima luk i polazi u lov za njima.

Drugi čin se odigrava na proplanku pored ruina uz jezero. Grupa labudova predvođena labudicom s krunom na glavi plovi po jezeru. Kad Zigfrid pokuša odapeti strelu, jato nestane između ruina. Čarobna svetlost obasjava silazak Odete u beloj haljini i s krunom na glavi. Ona objašnjava Zigfridu da ju njena maćeha želi ubiti uz pomoć čarobnjaka, koji je Odetu i njene drugarice pretvorio u labudove. Odetu štiti kruna koju joj je dao njen deda, čija čarobna moć dozvoljava Odeti da sebe i drugarice može po noći pretvoriti u devojke. Čarobnjakova kletva može se razbiti samo ako ju neko ko nikad nije bio zaljubljen uveri u svoju ljubav, a ne može se skinuti ako ubije čarobnjaka. Zigfrid izjavljuje ljubav, ali dolazi zora pre nego što je kletva skinuta. U svitu su uključeni 3. ples malih labudova i 4. Scena s Odetom i Zigfridom.

Treći čin odigrava se na kostimiranom balu sledeće večeri. Princeze se plesom predstavljaju Zigfridu za izbor žene. Dolazi čarobnjak i podmeće svoju kći Odilu maskiranu kao Odetu i Zigfrid najavljuje da će se njome oženiti. Čarobnjak skida masku Odili, Zigfrid shvata grešku i žuri na jezero... Iz ovog čina u osnovnu svitu je uključen 5. mađarski ples (čardaš), a u proširenu još i španski ples, napolitanski ples i mazurka.

Četvrti čin se odigrava iste večeri uz jezero. Princ žuri Odeti i moli za oproštaj. Odeta mu oprašta, ali njegova izdaja ne može se poništiti. Odeta odlučuje da ne želi ostatak života provesti kao labud, ulazi u jezero, a za njom i Zigfrid. U finalnoj sceni (6. Scena) nastane strašna oluja, jezero proključa i potopi Odetu i Zigfrida. Oluja se stišava i pojavljuju se labudovi na mesečinom obasjanom mirnom jezeru.

Stav Izvorno ime U baletu
1. Scena [3:03] Scène Br. 10, 2. čin, Moderato
2. Valcer [6:49] Valse Br. 2, 1. čin, Tempo di valse
3. Ples malih labudova [1:27] Danse des petits cygnes Br. 13 (IV), 2. čin, Allegro moderato
4. Scena [6:22] Scène Br. 13 (V), 2. čin, Andante - Andante non troppo
5. Čardaš: mađarski ples [3:18] Czardas: Danse hongroise Br. 20, 3. čin, Moderato assai - Allegro moderato
6. Scena [4:26] Scène Br. 28 + 29, 4. čin (finale), Andante - Allegro agitato
6. Španski ples   Danse espagnole Br. 21, 3. čin, Allegro non troppo. Tempo di bolero
7. Napolitanski ples   Danse napolitaine Br. 22, 3. čin, Allegro moderato - Andantino quasi moderato
8. Mazurka   Mazurka Br. 23, 3. čin, Tempo di mazurka

Uobičajeno trajanje verzije sa šest stavova je oko 26 minuta [vremena u gornjoj tablici: Mstislav Rostropovič, Berlinska filharmonija iz 1979].

Trivia & Varia

• Svita (francuski suite - niz) je instrumentalna kompozicija koja je sastavljena od niza stavova (najmanje tri, obično 7-8, ali i više), koji nisu čvrsto vezani kao kod sonate ili koncerta. Potiče iz renesanse, a procvat je doživela u baroku, kad je bila sastavljena najčešće od plesova, kontrastno poređanih. Značajniji kompozitori su Ramo, Bah, Hendl i Teleman. U romantizmu se svite pišu kao samostalna dela ili uz scensku muziku. Neke od poznatijih su "San letnje noći" Mendelsona, "Šeherezada" Rimski-Korsakova, "Karmen" i "Arležanka" Bizea, svite iz baleta "Krcko Oraščić", "Uspavana lepotica" i "Labudovo jezero" Čajkovskog, "Bergamaska svita" (Suite bergamasque, bergamaska je ples iz Bergama) Debisija i mnoge druge.

• Balet (po francuskom ballet, iz italijanskog balletto, deminutiv od ballo - ples) je naziv za muziku koja radnju izražava uz koreografiranu plesnu scensku formu. Radnju (slično operi) plesači (balerine i baletani) prikazuju plesom - pantomimom. Balet može biti i bez radnje ("apsolutna muzika"). Baletne tačke mogu biti uključene kao epizode u operu ili kao ilustracija nekog koncertnog dela (npr. valcera).

Zahvala umetnicima: aplauz i ovacije. Po završetku dela, sačekajte da se i poslednja nota rasprši u prostoru pre nego što počnete aplaudirati. Po muzičkom bontonu, aplauz između stavova koncerta, simfonije... smatra se ometanjem (umetnika u koncentraciji i slušalaca u praćenju radnje) i po pravilu se ne aplaudira, osim ako se ne radi o prvom izvođenju dela kome prisustvuje autor. Ako vam se izvođenje naročito sviđa, možete uzvikivati pohvale. Uobičajene su: ženama bravá!, muškarcima bravó! i skupno bravi!. Uz intenzivan aplauz umetnici mogu izvesti bis, ali to možete i tražiti uzvikom bis! (lat. dvaput), a to još istaknuti ustajanjem. Može se, naravno, izraziti i negodovanje uzvikom bu!, ali sumnjam da će ikad izvođenje biti toliko loše, dovoljno je samo ne aplaudirati ako vam se izvođenje ne sviđa.

♦ Neki manje poznati pojmovi iz vodiča nalaze se na stranici Glosar klasične muzike.

Izvori:

de.wikipedia.org

en.wikipedia.org

eriephil.org

imslp.org

it.wikipedia.org

ru.wikipedia.org

www.allmusic.com

www.enciklopedija.hr

www.kennedy-center.org

www.naxos.com


Autor ove stranice obično na koncertu podeli desetak primeraka programa - gornji vodič pripremljen za štampu (jedan list A4, dvostrano) se nalazi u ovom fajlu pdf, pa ga po želji možete i sami odštampati.

Odricanje od odgovornosti (Disclaimer):

Ovo nije službena stranica Niškog simfonijskog orkestra, Niški simfonijski orkestar nije uključen u njenu izradu i sadržaj ne predstavlja stav Orkestra.

Službene stranice Niškog simfonijskog orkestra su na adresama www.simfonijski.comexternal link i www.facebook.comexternal link.

Podaci s ove stranice su informativnog karaktera i koristite ih na svoju odgovornost. Autor ne snosi nikakvu odgovornost za tačnost ni za posledice nastale korišćenjem objavljenih informacija.

Tekst ove stranice slobodan je za kopiranje.